Vrijednost 10 prvih dana mjeseca zul-hidždže‏

Dolazi nam mubarek mjesec zul-hidže, mjesec za koji se veže obavljanje petog islamskog šarta, hadždža. Ovaj mjesec je vrijedan za onome ko obavlja ovaj časni ibadet kao i onome ko je ove godine ostao kod kuće. Allah je učinio posebno odabranim prvih deset dana ovog mubarek mjeseca.

Da li smo svjesni Allahove blagodati prema nama što nas je poživio do ovih mubarek i blagoslovljenih dana?! Dana koje je Allah odabrao nad ostalim danima godine, dana o kojima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu kao što su ovi dani", misleći na prvih deset dana zu-l-hidždžeta...»

Da li smo spremno dočekali ove dane ili nismo ni znali da nastupaju?!Njihovo iščekivanje i pripremanje za njih je veliki pokazatelj jačine imana i čovjekove želje da stekne Allahovo zadovoljstvo. Suprotno tome, nepripremanje za ove dane, nepoznavanje kada nastupaju, veliki je pokazatelj slabosti imana i nemara u kojem se nalazi čovjek.

Allah, subhanehiu we te'ala, se zaklinje deset noći mjeseca zu-l-hidže, pa kaže: „Tako mi zore!" I deset noći! (El-Fedžr, 1-2) Po mišljenju učenjaka, to je prvih deset dana zu-l-hidždžeta. Allah, subhanehu we te'ala, se zaklinje ovim danima, a ono čime se zaklinje Gospodar svjetova ima posebnu važnost!

Ovdje želimo prvenstveno govriti o vrijednostima ovih deset noći (dana) zu-l-hidžeta, kako bismo ih što bolje proveli u ibadetu. Na svakom vjerniku je da ih iskoristi na najbolji mogući način. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i bogobojaznosti..

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u hadisima govori o vrijednosti i značaju zu-l-hidžeta i podstiče vjernike na pojačani ibadet. Preporučivao je u ovim danima puno tesbiha (izgovaranje SubhanAllah.), tahmida (izgovaranje Elhamdulillah) i tekbira (izgovaranje Allahu ekber). U tom smislu su i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu: "Nema vrijednijih dana kod Allaha, subhanehu we te'ala niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha, subhanehu we te'ala) i tahmid (zahvale Allahu, subhanehu we te'ala)!" (Ahmed). Bez obzira da li se namaz klanajo u džema'atu ili u svojim kućama, poslije farz namaza, počevši iza sabah-namaza devetog zu'l-hidždžeta pa sve do iza ikindije trinaestog zu'l-hidždžeta, četvrtog dana bajrama, uči se poznati tekbir: Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illAllahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-hamd.

Dakle, sunnet je u ovim danima učenje: tekbira, tahmida, tehlila i tesbiha. Sunnet je da to učenje bude naglas u: džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče naglas, pojedinačno, dok žene uče u sebi. Ovaj sunnet je potpuno iskorijenjen i gotovo da se ne čuju tekbiri u prvih devet dana ovog mjeseca. Potrebno je one koji su zanemarili ovaj sunnet podsjetiti na njega. Za oživljavanje zaboravljenog sunneta će biti nagrada o kojoj govori Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u slijedećem hadisu: Prenosi Ibn Amr ibn Awf El-Muzeni od svoga oca a on od djeda, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Bilalu ibn Harisu: „Zapamti!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Zapamti Bilale!" Reče: „Šta ću zapamtiti, Allahov Poslaniče?" Reče: „Onaj ko oživi sunnet od mojih sunneta, koji se bude zaboravio poslije mene, njemu će pripasti nagrada kao i onome ko ga izvrši, bez toga da se njima umanji bilo šta. A ko uvede pogrešnu novotariju (bidat), sa kojom nije zadovoljan Allah i Njegov Poslanik, imat će grijeh kao i oni koji to budu praktikovali, bez toga da se njima umanji bilo šta od grijeha!" (Tirmizija)

Musliman je dužan da iskoristi ove dane i provede ih u istinskom ibadetu, ne želeći ništa drugo osim Allahovo, subhanehu we te'ala, zadovoljstvo i oprost. Svaki musliman, bez obzira da li bio na hadžu ili kod kuće, dužan je ovih deset dana provesti u pokornosti svome Gospodaru, svjedočeći svoj islam, iman i ihsan.

Ovo je vrijeme i dobrovoljnog posta. Dobrovoljni post bi trebao da bude ibadet koji je česta praksa svakog muslimana jer je Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kazao:" Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice odaljiti od vatre sedamdeset godina."( Buharija i Muslim) Naročito kada je u pitanju post devetog dana zu-l-hidždžeta (jewmu-l-Arefe - Dan Arefata), za kojeg je kazao Božiji Poslanik: "Vjerujem da će Allah za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu."

Prenosi Ebu Katadete el-Ensari, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Post po tri dana od svakog mjeseca i ramazan do ramazana su kao post cijelu godinu." Bi upitan o postu dana Arefata, pa reče: On briše grijehe učinjene godinu prije i godinu poslije. "Bi upitan o postu Ašure, pa reče: "On briše grijehe učinjene u prošloj godini!" (Muslim)

Post je jedan od najboljih načina približavanja Allahu, subhanehu we te'ala. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, kao što stoji u slijedećem hadisu: Prenosi Hunejde bin Halid od svoje žene a ona od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je postio Ašuru, devet dana zu-l-hidžeta, i od svakog mjeseca po tri dana (bijele dane)." (Tirmizija)

Deseti dan zul-hidžeta je prvi dan Kurban-bajrama. Ko se taj dan približi Allahu, subhanehu we te'ala, klanjem kurbana, prvom prolivenom kapi krvi kurbana Allah, subhanehu we te'ala, oprašta njemu i njegovoj porodici grijehe. A ko taj dan nahrani vjernika i podijeli sadaku, Allah, subhanehu we te'ala, će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbijednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrima djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

Kao i za mnoge druge ibadete, tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Prvo čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban-bajrama je da klanjamo bajram, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi, postupio je po našem sunnetu." (Buharija i Muslim)

Allah, subhanehu we te'ala, kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Izvršavanjem te obaveze širi se osjećaj milosti prema siromašnim porodicama i potvrđuje humanost. Ovih činom se zahvaljuje Uzvišenom Allahu na blagodatima koje nam je učinio dozvoljenim za jelo: „...tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine! (El-Hadz, 36-37)

Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, je govorio: "Najvrijednije što sam rekao ja i ono što su rekli poslanici prije mene u danima ove desetine je: LA ILAHE ILELLAH, VAHDEHU LA ŠERIKELEH.

U ovim danima treba što više doviti Allahu, moliti za oprost, klanjati dobrovoljne namaze, učiti Kur’an, dijeliti sadaku, pomagati prorodici, rodbini, braći i sestrama u islamu, starim i nemoćnim, djeci i bolesnim, te ih posjećivati u ime Allaha.

"Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga..." (Prijevod značenja, El-Hadž, 30) "Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise - znak je čestita srca." (Prijevod značenja, El-Hadž, 32) ■

Vrijednost prvih 10 dana zul hidždžeta

Šehid Čečenije Almir Tahirović - Nune Rahimehullah

Oženila muža sa 72 hurije

Otpočinjanje i završetak ramazanskog posta na osnovu viđenja mlađaka

(654) Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Kada ga (mlađak) vidite, postite, a kada ga vidite, mrsite se, a ako vam se zakloni, onda mu odredite[1].'“ Muttefekun alejhi. [2]

Muslim prenosi: „A ako se naoblači, odredite trideset (dana).“ A kod Buharije stoji: „Pa upotpunite broj na trideset (dana).“
وَلَهُ فِي حَدِيثِ أَبِي هُرَيْرَةَ : (( فَأَكْمِلُوا عِدَّةَ شَعْبَانَ ثَلَاثِينَ )).

(655) On prenosi u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu: „Upotpunite broj (dana) ša'bana na trideset.“ [3]
Prenosilac hadisa

Abdullah b. Omer – ibnul-Hattab ibnu Nufejl el-Kureši el-Adevi, Ebu Abdurrahman el-Mekki. Islam je primio u prvo vrijeme kada je bio mali i učinio je hidžru sa svojim ocem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, mu nije dozvolio da učestvuje u bitci na Uhudu zato što je bio premlad, ali mu je nakon toga dozvolio da učestvuje u bitci na Hendeku i svim bitkama nakon toga. Kaže Hafsa, radijellahu 'anha: Čula sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da kaže: "Doista je Abdullah dobar i pobožan čovjek!" Kaže Ibnu Mes'ud, radijellahu 'anhu: "Najsuzdržljivi od dunjaluka među svim kurejšijskim mladićima je Abdullah ibnu Umer!" Kaže Se'id ibnul-Musejjib, rahimehullah: "Umro je na dan kada je umro a na čitavom dunjaluku nije postojao čovjek sa čijim djelima bih volio da susretnem Allaha osim njega." Kaže imam Malik, rahimehullah: "Šesdeset godina je ljudima izdavao fetve." Kaže Zubejr, rahimehullah: "Hidžru je učinio kada je imao deset godina a umro je sedamdeset i treće godine (73 g.h.)." Allah da bude zadovoljan s njim.[4]

Tema hadisa

Hadis govori o obaveznosti otpočinjanja s postom mjeseca ramazana kada se vidi mlađak ramazana i govori o obaveznosti završavanja s ramazanskim postom onda kada se vidi mlađak ševvala.

Koristi hadisa

1) Obaveznost otpočinjanja ramazanskog posta viđenjem mlađaka.

2) Za otpočinjanje i završetak ramazanskog posta nije dozvoljeno koristiti proračune. Oko toga se slažu sva četiri imama, rahmetullahi alejhim. Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, prenosi idžma-konsenzus ashaba po tom pitanju i kaže: "Onaj koji se oslanja na proračune skrenuo je na straputicu, zalutao i uvodi novine u vjeri."[5]

3) Ukoliko se tridesetu noć ša'bana ne bude mogao vidjeti mlađak, tada se ša'ban upotpunjuje sa još jednim, tridesetim danom i nakon toga nastupa mjesec ramazan, jer mjesec ne može biti kraći od 29 dana niti duži od 30 dana, pa ukoliko se ne vidi nakon 29-og dana mlađak, ša'ban se nadopunjuje još jednim danom i tada nastupa ramazan.

4) Kada se na jednom mjestu u državi vidi mlađak, tada svim stanovnicima te države biva obaveza da sutradan otpočnu s ramazanskim postom. Ovo se odnosi samo na jedno mjesto (državu) a ne i na cijelu zemlju, po ispravnijem mišljenju na osnovu hadisa Kurejba i Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, kod Muslima (1087).

Imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda ibn Ebi Hermele, od Kurejba da ga je Ummu Fadl bintul-Haris poslala u Šam Muaviji. Kaže Kurejb: "Došao sam u Šam i obavio svoju potrebu zbog koje me je poslala Ummu Fadl. U Šamu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlađak u noći petka (tj. u četvrtak naveče). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjući mlađak, upitao me je Abdullah b. Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Kada ste vidjeli mlađak?' Rekao sam: 'Vidjeli smo ga u noći petka (tj. u četvrtak naveče).' 'Ti si ga vidio? – ponovo me je upitao. Rekao sam: 'Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su postili i postio je i Muavija.' Rekao mi je Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Međutim, mi smo ga vidjeli u petak naveče i nećemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlađak!' Rekao sam mu: 'Pa, zar nije dovoljno to što je Muavija (tadašnji halifa muslimana) vidio mlađak i što je postio?!' Rekao mi je Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma: 'Ne. Ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme.'" (Muslim, 2/765; Ahmed, 21/306; Ebu Davud, 2/748; Tirmizi, 2/101; Nesa'i, 4/131)

Učenjaci kažu da Ibnu Abbas, radijallahu te'ala anhuma, koji je živio u Medini, nije postupio po Muavijinim viđenju mlađaka, a Muavija, radijallahu te'ala anh, je živio u Šamu, Siriji, i niko od ashaba koji su živjeli zajedno s Ibnu Abbasom u Medini nije se suprostavio njegovom postupku. Tako tada u vrijeme Muavije, tadašnjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpočinjali s postom, tj. nisu postupali po jednom viđenju mlađaka ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom mišljenju kada svaka država ima svog vođu.

Islamski pravni kolegij nakon razmatranja ovog pitanja donio je odluku u kojoj se kaže: "...Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana je da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Takođe, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svih muslimana. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te'ala, Knjige i Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u njihovim svakodnevnim poslovima..." (Tevdihul-ahkam, 3/456.)

5) Ukoliko se u toku dana sazna za mlađak, obaveza je preostali dio dana ustegnuti se od hrane i po većini islamskih učenjaka taj dan treba napostiti. Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahmetullahi alejh, kaže da ne treba jer se ima opravdanje.

6) Post mjeseca ramazana također završava viđenjem mlađaka narednog mjeseca ševvala.

7) Za nastupanje mjeseca ramazana dovoljno je da mlađak vidi samo jedna pouzdana povjerljiva osoba, dok je za završetak mjeseca ramazana neophodno da mlađak vide dvije osobe o čemu govore sljedeći hadisi.

[1] Odredite mu: Pronađite i odredite ga ispod oblaka, a rečeno je još i: odredite ga računajući mijene, ili: odredite mu kraj upotpunjavajući trideset dana.

[2] Buharija (1900, 1907), Muslim (1080).

[3] Buharija (1909).

[4] Vidjeti "Tehzibut-tehzib" 2/389-391 od Hafiza Ibnu Hadžera, rahimehullah.

[5] Vidjeti "Tevdihul-ahkam".

Izvor:http://www.el-bejan.com

ZAŠTO OBAMA POD PLAŠTOM NOĆI POSJEĆUJE AFGANISTAN?

Sinoćna Obamina nenajvljena posjeta od šest sati leta, Afganistanu, potvrdila je da su njegova vojna strategija, mobilizacija dodatnih 30 000 vojnika i moralno podizajuća propaganda beuzpješne. Mudžahidi su čak uspijeli sručiti neprijatelja u ćorsokak do te mjere da Obama više nesmije posjećivati Afganistan tokom dana. Poput lopova dolazi i žurno se vraća tokom noći.

Slično je i sa njegovim govorom ordržanim u američkoj bazi sa tihim , strahom protkanim tonom, koji potvrdjuje veličinu straha i nepovjerenja američke vojske u Afganistanu. Takodžer, u Obaminom govoru nije bilo uopšte spomena o uspjesima američke vojske u Afanistanu niti radosnih vijesti za podizanje morala kod vojnika. Obama je priznao da su njihovi neprijatelji (Talibani) veoma odlučni i uporni protivnici, ali je ipak samopouzdano potvrdio da ipak neće poraziti amerikance.

Obamino priznanje da su Talibani odlučna vojska, ustvari , razotkriva američko shvatanje da se Talibani bez ikakvih poteškoća sa bezprijekornom odlučnošću bore. Okupatori u zadnjih devet godina , nisu uspjeli ni iz jedne manje oblasti protjerati Talibane. Usproskos njihovom korištenju svih raspologajućih vojnih sredstava uključujući brutalne zločine.

Da postoje spomena vrijedni uspjesi ili barem najmanji pomak, pogotovo u nedavnim operacijama u Mardži,osvrnuo bi se i izložio ih,svojim slušateljima u svome govoru. S druge strane, Obamina posjeta Afganistanu tokom crne noći, bez najave do pred sami dolazak helikopterom , Hamidu Karzaiju, glavnom vodji marionetske vojske u Kabulu, kako bi obavili razgovor od 25 minuta trajanja, je samo pokazatelj kako se amerikanci arogantno ponašaju sa svojim podredjenim. Podredjeni poslušno lažu svoju vjeru, ponos i savjest i pored toga njihovi šefovi nisu zadovljni, koji nežele da ih priznaju ni kao bilo kakav etnitet s kojim bi se mogli takmičiti.

prevod: Emetullah

Snaga tevhida

1- Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja:

„I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike.“ (Prijevod značenja El-Enbija', 87-88.)

2- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

«مَنْ شَهِدَ أنْ لا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَـهُ، وَأنَّ مُـحَـمَّداً عَبْدُهُ وَرَسُولُـهُ، وَأنَّ عِيسَى عَبْدُ ا٬ وَرَسُولُـهُ، وَكَلِـمَتُـهُ ألْقَاهَا إِلَـى مَرْيَـمَ وَرُوحٌ مِنْـهُ، وَالْـجَنَّةُ حَقٌّ، وَالنَّارُ حَقٌّ، أدْخَلَـهُ اللهُ الْـجَنَّةَ عَلَـى مَا كَانَ مِنَ الْعَمَلِ»

„Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha jedinog Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Njegov rob i Njegov poslanik i Riječ od Njega koju je dostavio Merjemi i duša od Njega (koju je iz počasti prema njemu pripisao Sebi), i da je Džennet istina i da je Vatra istina, takvog će Allah uvesti u Džennet sa onim što bude imao od djela.“ (Muttefekun alejh: Buharija, 3435 i njegov je citat; Muslim, 28.)

3- Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

«مَا مِنْ عَبْدٍ قَالَ: لا إِلَـهَ إِلا الله ثُمَّ مَاتَ عَلَـى ذَلِكَ إِلا دَخَلَ الْـجَنَّةَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ». قُلْتُ: وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ؟ قَالَ: «وَإِنْ زَنَى وَإِنْ سَرَقَ عَلَـى رَغْمِ أنْفِ أبِي ذَرٍّ»

„Nema nijednog roba da kaže: 'La ilahe illallah-Nema istinskog boga osim Allaha' a zatim umre na tome a da neće ući u Džennet.“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao!“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao!“ Upitao sam: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao?!“ Rekao je: „Pa čak ako bude činio nemoral i krao! Makar to ne bilo drago Ebu Zerru.“ (Muttefekun alejh: Buharija, 5827; Muslim, 94.)

4- I rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

«إِنَّ نَبِيَّ ا٬ نُوحاً صلى الله عليه وسلم لَـمَّا حَضَرَتْـهُ الْوَفَاةُ قَالَ لاِبْنِـهِ: إِنِّي قَاصٌّ عَلَيْكَ الْوَصِيَّةَ، آمُرُكَ بِاثْنَتَيْنِ، وَأَنْـهَاكَ عَنِ اثْنَتَيْنِ، آمُرُكَ بـ(لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ) فَإِنَّ السَّمَوَاتِ السَّبْعَ، وَالأَْرْضِينَ السَّبْعَ، لَوْ وُضِعَتْ فِي كِفَّةٍ وَوُضِعَتْ لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ فِي كِفَّةٍ رَجَحَتْ بِـهِنَّ لَا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ، وَلَوْ أَنَّ السَّمَوَاتِ السَّبْعَ وَالأَْرْضِينَ السَّبْعَ كُنَّ حَلْقَةً مُبْـهَـمَةً قَصَمَتْـهُنَّ لا إِلَـهَ إِلاَّ اللهُ، وَسُبْحَانَ ا٬ وَبِحَـمْدِهِ فَإِنَّـهَا صَلَاةُ كُلِّ شَيْءٍ وَبِـهَا يُـرْزَقُ الْـخَلْقُ، وَأَنْـهَاكَ عَنِ الشِّرْكِ وَالْكِبْرِ»

„Kada se Allahovom vjerovjesniku Nuhu približila smrt rekao je svome sinu: 'Ja ću ti ispričati svoju oporuku-vasijjet. Naređujem ti dvoje i zabranjujem ti dvoje. Naređujem ti 'La ilahe illallah', jer doista, sedam nebesa i sedam zemalja kada bi se stavili na jedan tas vage a na drugi tas vage 'La ilahe illallah', prevagnuo bi tas vage sa 'La ilahe illallah' ...“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 558; Ahmed, 6583. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u svojoj valorizaciji „Edebul-mufreda“, 426; i u Zbirci vjerodostojnih hadisa“, 134.)


Izvor: www.el-bejan.com

Oh, žene Ummeta!

Ušla sam na otvorena vrata ovog društva. Ušla sam na njih

i vidjela njegove pravougaonike. Ušla sam jer sam htjela da vidim u kakvom je

stanju(društvo). Shvatila sam da nema smisla provjeravati niti istraživati, jer

njegova vrata su širom otvorena i njegove tajne razotkrivene. Zapitala sam se o

stanju mojih sestara?
Zatekla sam ih ponižene , zabavljene vještackim i

atraktivnim izgledima kako trče za najnovijim modnim trendovima,povodeći se za

lažnim sloganima i takmičeći se govoreći
 „Ja sam najbolja!“
Možete ih vidjeti kako se slobodno šetaju po tržnim

centrima,izgubljene na ulicama, trošeći novac. Na vječanima samo što nisu gole

obučene. Jedna drugoj se hvališu sa novim haljnama, štiklicama, novim nakitom.

Vidimo kako na svakoj drugoj zabavi obuku novu haljinu.
Posmatramo svu ektragavanciju, rasipništvo i bezciljnolutanje bez ikakvih skrupula. One zatvaraju svoja vrata i navlače zavjese da

nebi bile ometane od sparine ili prašine, bolnih vrisaka, plača, uzruptirajućih

šumova i rasplamsale vatre.
Kao da su stvorene same od sebe, ponižene su od

primamljujućih i kratkotrajnih ovosvjetskih uživanja i  nehotično ili hotmimice zaboravljaju da imaju

pored svoje porodice i drugu porodicu, braću koja nisu rodjena braća. Njihova

veza sa tom braćom je jedna od najboljih ljudskih veza.
Ta braća su pokradena i

protjerana iz svojih domova, sa velikom tugom u srcu. Bivaju potlačena

od onih kojima je to naredba, zatvorena i ubijena.
Posmatramo kako njihove žene

svoje živote u svojim domovima žive u strahu i gladi. Same i uplašene zbog odvodjenja njihovih najbližih i bez skrbnika, u tamnim sobama bez svjetla, kao

poslijedica cijelog dogadjaja.


Ona se boji da neprijateljski vojnici ne provale na vrata i da ne oskrnave čast njenih najbližih. Briše suze sa lica svoga djeteta, dok

njegov stomačić pušta zvukove od gladi. Ono spava u sobi bez pokrivača i nemože

naći ništa toplije od naručja svoje majke, koja pokušava zaspati, ali nemože od

buke tenkova i eksplozija.

Sve ovo rade naši neprijtelji, koji su prislino okupirali

našu zemlju  sa mržnjom i

neprijateljstvom kako bi krali i pljačkali.
Posmatramo leševe, krv, zatvaranja, mučenja i rušenja i

pored toga ove pomenute žene, zatvaraju svoje balkone i navlače zavjese i

okreću svoja srca.


Sestro, kako možeš mirno spavati, dok su oči od tvoje

sestre otvorene zbog buke tenkova i eksplozija?
Kako možeš uživati u svome životu, dok tvoja braća

prolaze kroz najteža iskušenja i svu tragediju?
Kako možeš uživati svoj život dok tvoja sestra prolazi

kroz šta prolazi?
Oh,  potomkinje Hatidže, Esme i Asije! Zar nije vrijeme da shvatite da na ovom svijetu postoje

život i smrt, istina i laž, iskušenja i blagostanje, smutnja i temkin[1],

Islam i nevjerstvo (kufr).
Pitam se koliko žena se danas brine o stanju ummeta?

Koliko je žena plakalo zbog masakra u Džininu, Nebulusu i Refi?
Koja je od žena plakala zbog pada Kabula ili zbog pada

Bagdada?
Tako mi Allaha, medju ženama možete samo vidjeti one,

koje plaču zbog 
„ slomljenih srca“ i nimalo ih ne rastužuje  stanje u kojem se naša vjera i njeni

slijedbenici nalaze!
Oh, sestre, morate probuditi srca vaših muškaraca i

podigniti heroje na noge! Morate ustati i reći:“ Odbijamo poniženje,

potlačenje, jad i nered i neželimo se podredjivati krstašima!“
Morate podsticati vaše najmilije da idu na bojna polja iz

ljubavi prema Najvoljenijom, Gospodaru svijetova, Onaj, Koji najviše zaslužuje

žrtvovanje naših najmilijih, naših života i naših imetaka.
Ono što ti savjetujem,

moja sestro i jedino što se od tebe očekuje, kada ispratiš svoje

muškarce u Džihad, jeste strpljenje i zadovoljsto sa Allahovim naredbama.

Nebudi njihova prepreka na putu ka Dzennetu i Allahovom zadovoljstvu. 
Kaže Allah subanahu we te'ala u suri Ibrahim u 3ćem ajetu:“ Oni, koji život na ovome svijetu više vole od

onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje da ga prikažu krivim!

Oni su u velikoj zabludi.”
Moja sestro, budi kao što su Hansa r.a, Nusejba bint Ka’ab r.a i

Safijja bint Abdulmutalib r.a  bile, čiji

primjeri još danas postoje. To su one, koje se danas suprostavljaju poniženju i

osramoćivanju ummeta i podižu pobjedonosni bajrak Islama i Muslimana, sa krvlju

svojih svojih sinova, koji se bore protiv nevjerstva i uspostavljanja

komunističkih režima u zemljama Islama.
Moja sestro, zašto se ne ugledaš na Umm Suraka? Znaš li

uopšte ko je Umm Suraka? Ona je svoga sina poslala u  Džihad u Afganistanu. Kada je šehidio, nisu

znali kako da je obavijeste, pa su pomislili da ako bi je šejh Abdullah Azzam r.a

obavijestio, bilo bi joj lakše. Šejh Abullah Azzam ju je nazvao, prenio radosnu

vijest i uputio riječi suosjećaja, koje Umm Suraka nisu bile potrebene. Radosno

je dočekala ovu prelijepu vijest. Odgovorila je šejhu:“Hvala Allahu za Surakin

šehadet, za jednu sedmicu ću poslati njegovog brata da udopuni njegovo mjesto!“[2]




Napisala Umm Azzam za Islamski časopis , Sawt El Džihad –

Glasnik Džihada




Prevod sa engleskog: Emetullah




[1] temkin je da nekome Allah da vlast i moć,omogućimu da izvrši šta je htjeo




[2] Ovaj dogadjaj se

spominje u u knjigi:“Uloga žene u borbi protiv neprijatelja“

od šejha, šehida Jusufa Ujejjrija rahimehullahi

POMOZIMO OSLOBADJANJE NAŠE BRAĆE U TAGHUTSKIM ZATVORIMA

„METODE USTRAJNOSTI U ISLAMU“

Uzvišeni Allah je svoju milost prema nama pokazao tako što nam je u svojoj knjizi Kur'anu i jezikom svoga Poslanika sallalahu 'alejhi we sellem, i u njegovom životu pojasnio mnoge metode i načine ustrajnosti i nepokolebljivosti. Poštovani čitaoče, neke od njih ti predočavamo ovdje.

1.PRIHVATANJE KUR'ANA

Uzvišeni Allah u tekstualnoj formi govori da je cilj zog kojeg je objavljen Ku'ran u jasno izraženoj formi upravo ustrajnost i nepokolebljivost. Odgovarajući na nevjerničeke sumnje Uzvišeni kaže:
“Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.”

Zbog čega je Kur’an izvor ustrajnosti?

• Zato što je Kur’an taj koji usadjuje iman I čisti dušu vezujući je za Allaha

• Zato što Kur’anski ajeti na srce vjernika silaze kao spas I olakšanje ne dozvoljavajući da srce koje spomenom Allaha postaje smireno, odnesu vjetrovi fitneluka.

• Zato što Kur’an kod muslimana doprinosi povećanju ispravnih predstava i vizija pomoću kojih je u stanju da stanje oko sebe dovede ured, tako da mu nepristranost pruža priliku da sudi ostvarima, a da takav sud ne donese nikakve poremećaj i da ono što kaže ne proturiječi dogadjajim I ljudima.

• Kur’an odgovara na sumnje koje podupiru neprijatelji Islama, kjafiri I munafici, a koji su živi primjeri koje je prvo stoljeće islama preživjelo. Evo nekoliko uzoraka takve vrste.:

• Kako se govor Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”(Ed Duha, 3) dojmio na dušu Božijeg Posalnika, sallallahu alejhi we sellem, nakon mušričkih govorkanja: “Muhammed je ostavljen I napušten...”?

• Kako su se na duše vjernika dojmile riječi Uzvišenog Allaha:”Eto, baš u iskušenje su pali...” (Et Tewbe, 49) kada je jedan licemjer molio: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.”?

Nije li to potvrda na potvrdu, povezivanje srca onih koji vjeruju, odgovor na sumnje i onima koji su na krivom putu naredba da se zašute? Tako mi Boga, jeste upravo tako!
Kamo sreće da oni koji tragaju za naukom u svojim nastojanjima Kur'anu i njegovom tumačenju posvete veću pažnju.

2.OBAVEZNO POSTUPANJE PO ALLAHOVOM ZAKONU
I ČINJENJE DOBRIH DJELA

Uzvišeni Allah je rekao:“ Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi što hoće.“ (Ibrahim, 27)

Katade kaže:“ Što se tiče ovog svijeta Allah će ih učvrstiti dobrom i djelom dobrim, a pod pojmom na onom svijetu mili se na kabur. Tako je preneseno od više selefija. Neka je hvaljen Allah kad kaže:“ A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupli, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri. ( En Nisa, 66) tj. na putu istine.

Ovo je sasvim jasno i očito. U protivnom hoćemo li ustrajnost očekivati od ljenčuga, nezainteresovanih, onih koji se prema činjenju dobrih dijela odnose inertno? One koji vjeruju i dobra djela čine Gospodar njihov će zbog vjere njihove na pravi put uputiti. Zbog toga je Poslanik s.a.w.s ustrajavao u činjenju dobrih dijela i najdraže djelo mu je bilo ono koje se neprestano prakticiralo, makar bilo i malo.

3.RAZMIŠLJANJE O PRIPOVJESTIMA O BOŽIJIM POSLANICIMA I IZUČAVANJE NJIHOVOG OPONAŠANJA

Dokaz za to je gvor Uzvišenog: „ A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogadjajima o poslanicima kazujemo zato dasa njima srce tvoje učvrstimo i u njima ti je došlaprava istina i pouka, i vjernicima opomena.“ (Hud, 120)

Ovi ajeti su objavljeni da bi učvrstili srce Allahovog Poslanika s.a.w.s. a sa njim i srca pravovjernih.

Kada bi, brate moj, malo razmislio o riječima Uzvišenog Allaha:“ Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!“ povikaše: „O vatro“, rekosmo mi , „postani hladna i spas Ibrahimu!“ I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih mi onemogućismo.“ (El Enbija, 68 -70)

Ibn Abass kaže: „posljednje riječi Ibrahima a.s kada je bačen u vatru bile su: „ Hasbijallahu we nimel –vekil“ (dovoljan mi je Allah i divan li je on pomagač)

Zar ne osjećaš smisao, suštinu čvrstine i nepokolenljivosti pred tlačenjem i patnjom. Dok ti razmišljaš o ovoj pripovijesti ona ulazi u tvoju dušu i osvaja te.

Kada bi razmislio o govoru Uzvišenog Allaha i pripovijesti o Musau a.s :“ Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Eš Šu'ara, 61 -62)

Dok razmisljaš o ovoj pripovijesti zar ne osjećaš krajniji smisao značenja čvrstine ko susreta sa silnicima i nepokolebljivosti u teškim momentima usred vapaja očajnika?
Kada bi sebi predočio slučaj Faraonovih čarobnjaka, a to je jedan čudesan primjer propasti koji je potvrdio istinu koja se nazirala sasvim očito.

Zar ne uočavaš uzvišeno značenje i smisao ustrajnosti i nepokolebljivosti ustabiljene u duši pred izazovom silnika koji će reći: “ Vi ste mu povjerovali" - viknu faraon - "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."(TaHa, 71)

Ustrajnost malog broja vjernika koju nikakva prijetnjane može poremetiti ogleda se u riječima njihovima: ” Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni -, "pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!“ (TaHa, 72)

Takav je i slučaj vjernika u suri Jasin, zatim vjernika iz Faraonove porodice, ashabul uhduda( nedžranskih mučenika) i drugih u čijim slučajevima je nepokolebljivost bila njauzvišenija lekcija.

4. DOVA

Jedno od svojstava pravovjernih Allahovih robovaje da se oni Uzvišenom Allahu obraćaju dovom kako bi ih učvrstio i učinio ustrajnim:

• „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao.“

• „Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše.“

• „Sva ljudska srca su kod Milostivog izmedju dva prsta poput jednog srce kojim Allah s.v.t. rasolaže kako hoće.“

• Poslanik s.a.w.s. bi često izgovarao riječi: „ O, ti koji srca preinačuješ, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“

5. SPOMINJANJE ALLAHA (ZIKR)

Spominjanje Allaha je jedna od najuzvišenijih netoda koja vodi ka smjelosti i nepokolebljivosti.

Razmisli o povezanosti izmedju ove dvije stvari naznačene u govoru Uzvišenog: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite smjeli budite i neprestano Allaha spominjite.“ (El Enfal, 45)

Zikr, je Uzvišeni učinio najuzvišenijom odrednicom nepokolebljivosti i čvrstine u borbi.

Razmisli o perzijskim i rimskim ratnicima i njihovim pancirima, kako im iako bili i brojniji od muslimanske vojske, nisu koristili. Muslimanska vojska je bila slabije opremljena i malobrojnija, ali su mnogo Allaha s.v.t. spominjali.

Čime je za nepokolebljivost i čvrstinu Jusuf, a.s. zatražio pomoć kada ga je zavodila žena izrazitog položaja i ljepote? Zar se nije skolnio u tvrđavu Meazallah, tražeći utočište i zaštitu kod Allaha, razbivši tako valove armije strasti o zidine svoje tvrđave.
Eto takav je bio učinak zikra, spominjanja Allaha u nepokolebljivosti pravovjernih.

Isječak iz Knjige:“ METODE U ISTRAJNOSTI U ISLAMU“
od šejha Saliha Muhammeda el Munedždžida
Prilog: Emetullah